SLJEDECI
TEKSTLOVACKI PSI KAO NEZAOBILAZNI POMAGACI U LOVU
UVOD
Uz covjeka se je pas pojavio kao prva “kucna” zivotinja, u pocetku kao lako dostupan izvor hrane, a tek nesto kasnije kao pomagac u lovu.
Jos od doba Eocena do danas za raznolikost “vrsta”-pasmina nalazimo dokaze na razlicitim reljefima, grobnicama, kipovima, slikama; jedni su sluzili za lov, drugi za ratnicke pohode, kao cuvari, psi za drustvo, gladijatori, a neki su balzamirani uz mumije djece.
Vec dugi neprekidni niz godina lovacki su psi zauzimali posebno znacenje u psecem pa tako i ljudskom drustvu. Kao sto sam vec prije spomenuo, raznolikost pasmina vec od najranijeg doba, a danas kontroliranom selekcijom i uzgojem, covjek je uzgojio razlicite pasmine koje su sposobne udovoljiti ralicitim zadacama.
Kako po onoj narodnoj “Lovac bez psa nije lovac”, danasnji urbani lovci moraju se upoznati s osnovama kinologije, te lovackim pasminama, kako ih odgojiti, socijalizirati, skolovati, da bi ih mogli koristiti kao pomagaca ili bolje receno svoga kompanjona u lovu, koji ce mu lov uciniti ljepsim i ugodnijim.
Pravilno odgojen i odskolovan lovacki pas neizostavna je karika u ocuvanju i unapredjenju gospodarenja bilo kakvim lovistem, radilo se o lovu na visoku ili nisku, plemenitu ili gospodarski neupotrebljivu divljac.
Na skupstini Medjunarodne kinoloske federacije u Jeruzalemu 1987. godine, sve pasmine pasa razvrstane su u deset grupa, koje su dalje podijeljene u sekcije, ali uz tu podjelu imamo i podjelu lovackih pasa s obzirom na nacin njihova rada u lovu, pa ih tako dijelimo na: jamare, gonice, krvosljednike, pticare, sunjkavce ili cunjavce, retrievere ili donosace te hrtove.
U sljedecih nekoliko brojeva pokusati cu sto bolje spomenuti najbitnije krarakteristike pojedinih lovnih skupina pasa kako bih mozda pomogao buducim novim vlasnicima u sto boljem odabiru njihovog lovackog prijatelja.